Čini dobro

Dobrodošli na moj blog

26.06.2018.

Prica treca

Ramazan iza nas... vec peti elhamdulillah kroz koji radimo dosta projekata pomoci.

Opet Potocari...

nakon podijeljenih patika i obuce za djecu, poslavsi izvjestaj onima koji su omogucili da se ovoj djeci kupi obuca, javila se jedna sestra koja je zeljela da im kupi odjecu za bajram...

jos dva dana do bajrama, ja na poslu, nema sanse da odem do potocara, nema sanse da pored iftara koja sam imala jos dva velika, da jos odem i u potocare..

bilo mi je zao da ne iskoristim priliku da jos na neki nacin pomognem djeci i da im kupim nesto sa cim bi mogli otici kucama u svoja sela po zavrsetku skole.

sve mislim jazuk je..

te opet... u istu prodavnicu nadjem istog momka iz Srebrenice i opet smo dva tri sata birali odjecu za djecu.. naravno, nijednog momenta me nije napustio, pomagao mi je...

sjetila sam se da bih mogla poslati jednog prijatelja da odveze to u potocare..
zaista jedno dobro djelo otvara mogucnost hiljadu drugih hajrova i sevapa..

covjeku se otvara nafaka.. to vidi i covjek koji NE RADI bukvalno da mu se cak i u toj situaciji kad ne radi otvara nafaka i da ima ono sto nije imao ni dok je radio.. nevjerovatno !


uglavnom stiglo se sve podijeliti i pripremiti izvjestaj za sestru koja je odlucila podijeliti dio svog imetka na djecu Srebrenice..

nemojmo ih zaboraviti u dovama... Allah zna cija se prima... al nek stoji nam ta dova... to mi dovimo sami sebi... da se i nama ne dogodi...amin!
18.06.2018.

Priča druga..

Potocari..

jun 2018. moj prvi samostalni odlazak u Potocare, vec od Kladnja je ucinio da jedva vidim cestu od suza. pitala sam se kuda su isli svi ti koji su bjezali, kroz koje šume, preko kojih potoka gazili da dodju do slobode..

Cijeli dan sam radila, iza posla sam se uputila pravo u Potocare.

Prosle godine smo poceli prvu suradnju sa lokalnim ljudima u smislu pomoci u ogrjevu. Zene su se jako obradovale.

Svaka akcija vuče drugu akciju.. tj akcija izaziva reakciju..

Prije tri godine, ja i prijateljica smo sa jos nekoliko ljudi između sebe skupili nesto novca da nekim ugrozenim porodicama kupimo po dva metra drva za zimu.. uspjeli smo obradovati 4 porodice.

ispričala sam o tome nekim ljudima  imućnijim od nas... već te godine dobila sam sredstva za 130 porodica..

jedan dio je podijeljen u Srebrenici i srebrenickim selima.. majkama koje su bez ikoga..

Tokom mjeseca ramazana poslala sam nesto hurmi za Potocare, da se podijeli ali nekako sam to htjela licno uraditi.. Sa prijateljicom koja radi tamo dogovorile smo da napravimo iftar za one koji se nalaze u Potocarima, te da i djeca koja zive u Potocarima u internatu, budu na iftaru..

Došavši u internat vidjela sam da su sve pripremili već za iftar iako je bilo jos vise od sahat vremena. djeca su bila jako pitoma i druzeljubiva. vidjelo se da im je drago da ih neko posjetio.. stidljivo su izvirivali i prilazili.. u ovom internatu je smjesteno oko stotinjak djece iz udaljenih srebrenickih sela, bratunackih, vlasenickih.. zvornickih.. ovo je jedini nacin da idu u skolu... jer mnogi nemaju uopce prijevoz do osnovnih i srednjih skola na podrucjima ovih gradova.

vec sa zalaskom sunca pocele su i komsije da se okupljaju za iftar.. to mi je jedan od najdrazih iftara mog zivota.. biti s njima, dati do znanja da mislimo i dovimo za njih.. oni su nas bedem..

nije jednostavno biti musliman tamo.. nije jednostavno nositi hidzab tamo.. ici u dzamiju..

u sarajevu je to najlakse cini mi se..

mnogo je emocija provrilo tokom boravka u potocarima, pozeljela sam da jos nesto ucinim za tu djecu..

jos vec  ujutro kad sam se vratila u sarajevo, poceli smo akciju prikupljanja sredstava za kupovinu obuce za svu djecu


Obziro0m da mnoga djeca kada se vracaju kucama, moraju mnogo da pjesace, od 5-10 kilometara, potrebna im je zaista kvalitetna obuca..


za samo jednu noc, skupili smo novac da kupimo svoj djeci obucu..

kolegice su mi brzo poslale spiskove sa brojevima koje djeca nose.

te iza posla, odoh brzo do prodavnica sa sportskom obucom da to pokusam kupiti sto prije da im posaljem prije bajrama..

usla sam u prodavnicu.-... kad sam pocela da trazim da mi neko pomogne ( jer nisam mogla sama da biram obucu za sedamdesetak djece) tri cetiri prodavca su se izgubila u vidu magle, jer im je naravno i mrsko i tesko, puno toga ima... necemo zavrsit za tri dana  itd itd..

dosao je peti momak koji mi je strpljivo pomagao.. nesebicno !!!

nije znao ko sam sta sam kuda idem sto mi to treba i tako dalje..jednostavno je radio svoj posao ali se unio u to kao da sebi bira. jedini je on ostao sa mnom i nosio desetke kutija sa patikama. Vreo dan je bio, bilo mi ga je cak i zao jer je zaista sa njegovog lica kiptio znoj.
Penjao se po onim rafama, sve sam gledala kad ce svratat'... zahvaljivala sam mu se bezbroj puta sto to tako srcano radi...

u jednom momentu je samo rekao: "ovo k'o da ce za istocnu bosnu"...

pa i hoce, rekoh mu idem za Potocare.. nisam htjela ranije da govorim zbog cega to kupujem..

kaze on... pa ja sam iz srebrenice.. a bio sam bas u potocarima... dok nas nisu protjerali..


preblijedih.. kako je Allah poslao od svih bas njega da mi pomogne... i kako mu nije bilo mrsko iako nije znao za sta tacno to sve kupujem.

On je bio i sef tu.. te mi je dao na vise od polovine robe 60 posto popusta..

Allah je velik!

13.06.2018.

Priča prva..

Bismillah

Oduvijek sam voljela ponekad nesto zaskrabati, ali vrijeme je bilo presudno da vec dugo godina jednostavno i ono sto bih rekla iscezne brzo.

Razlog sto sam otvorila ovaj blog jeste, sto cu pokusati da opisem neke od svojih aktivnosti, ne s ciljem za samopromocijom, vec sto zaista uvidjam blagodat Allahove pomoci da kada se malo ruku slozi, puno hajra i dobrih stvari se moze odraditi..

Uvijek sam voljela otici licno i odnijeti svaku vrstu pomoci koja je trebala jer mi se tako cinilo bolje dozivljenim i bolje razumijem situaciju, a samim tim mozemo i bolje pomoci nego kad onako samo "skinemo obavezu" novcem.

voljela bih da neke od tolikih slucajeva ostanu zapisani, da budu pouka...

ispricat cu slucaj jednog mog brata iz Sandzaka..

vec nekoliko godina radimo humanitarne akcije tokom mjeseca ramazana a i mimo ramazana ali nekako uz ramazan su najljepse..

pokusavala sam da prebacimo dio aktivnosti i za sandzak jer je i dole stanje po selima jako kriticno..
nakon visemjesecnih molbi donatorima pristali su da kao pilot projekat pokrenemo 100 paketa u vrijednosti od 25eura, a meni licno uslov su dali da to nadjem i podijelim tokom mjeseca ramazana a da ce novac stici iza ramazana...


odakle mi 2500eura? pitala sam se ... poslala sam haber trojici ljudi imucnih koji drze prodavnice da li bi mi mogli uciniti uslugu i napraviti te pakete sa prehrambenim namirnicama a da bih ja platila iza ramazana...

naravno, hladno su me odbili pravdajuci se nekim glupostima.. ali ok..

cetvrti covjek sa malom prodavničicom.... pristade! elhamdulillah..

odmah smo poceli sa pripremama paketa za prehrambenim namirnicama od kojih su tu bili brasno ulje secer riza makaroni kahva konzerve germa zacini sok mlijeko nesto od slatkisa i tako... da se i djeca obraduju

i ja sam krenula put sandzaka da i ja budem prisutna pri podjeli paketa jer sam trebala sto bolji izvjestaj.

40 je stepeni.. ramazan.., posti se...

koga god sam pitala da mi pomogne da podijelimo pakete, vec je imao neke aktivnosti pa nisu imali vremena, i svako je mogao paket dva i to je to..

medjutim Allah je dao jednog covjeka i njegovu suprugu koji su ostavili svoje poslove  (inace drze malu przionicu kafe)  i posvetili se podjeli paketa.. sa njima sa obisla desetke porodica i zaista svaki slucaj je bio tezi od tezeg..

cinilo mi se da ni u bosni nisam vidjela tako teske situacije..

Nosili smo pakete do udaljenih sela i baraka, a valjda od sunca i umora, jedan paket mi malo ispade i rasuše se artikli po travi.

do tad nisam ni vidjela sadržaj paketa. odmah sam primijetila kahvu koja mi zamirisa jer je bilo prozirno pakovanje i vidjeh ime covjeka koji je sa nama dijelio pakete i pomagao nam..

Subhanallah, i ne znajuci ovaj covjek koji je spremio pakete kupio je kahvu od tog naseg prijatelja koji nam je nesebicno pomagao i dijelio sa nama pakete siromasnima i potrebitima..


tako sam se obradovala, jer sam znala da niko osim Njega ne moze utrefiti sve a da to bude po nas hajr.  bilo mi je drago da je bas od svih przionica kafe i grandova i zlatnih dzezvi i emina i td itd uzeo bas njegovu kahvu i stavio je u pakete sa namirnicama..


a ovaj je ostavio svoj posao da bi isao sa nama da dijeli pakete, ne znajuci da se njegova roba bas nalazi u tim paketima koje nosi..

Velik je Allah.. i dobro se dobrim vraca....

otada...evo treca godina elhamdulillah da nam je ovaj projekat zazivio i da svake godine uslov mi je da se od njega kahva kupi i stavi u pakete..

a prodavnica mala... postala je velika.. mashAllah..



<< 06/2018 >>
nedponutosricetpetsub
0102
03040506070809
10111213141516
17181920212223
24252627282930


MOJI LINKOVI

dobro@activist.com
MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
242

Powered by Blogger.ba